Karate je borilačka vještina koja koristi sve dijelove tijela u svrhu samoobrane. Postojbina karatea je otok Okinawa koji se nalazi južno od Japana u otočju Ryu Kyu.
Riječ karate na japanskom jeziku (空手) znači prazna ruka.

Moderni karate se obično dijeli na tri dijela:

• Kihon
Kihon, prevedeno na hrvatski znači osnovna tehnika ili osnova, ali možda najbolje kao osnove karatea. Ovo objedinjuje sve osnovne tehnike karatea kao što su udarci rukom, udarci nogom, stavovi, blokovi i dr. Kakogod, ovo je samo opći izgled karatea. Kihon nije jedino što početnik uči i što autsajder vidi, nego ide u srce onoga za što osnovne tehnike stvarno služe. Ravnoteža, brzina, snaga, izbor momenta, koncentracija i mnogo drugih stvari su pravi kihon, a to nastaje beskonačnim ponavljanjem tehnika. Zato se za kihon kaže da je osnova karatea.

• Kate
Ako je kihon srce i mozak karatea, onda je kata njegova kralježnica. Kata je skup poteza, koje imaju svoj oblik, red po kojem se rade. Pokazuju borbu sa zamišljenim protivnikom, a ima ih 26. Kate su modeli pokreta i tehnika koje prikazuju principe borbe ili borbu sa zamišljenim protivnikom, tj. ona je zamišljena kao skup pokreta koji prikazuju različite tipove napada i obrane pod idealnim okolnostima.
Važno je zapamtiti da su one razvijene dok još nije bila razvijena pismenost na Okinawi ili Kini, pa su fizičke rutine bile logična metoda za čuvanje ovog tipa informacija. Također je važno zapamtiti da ti pokreti mogu imati različita objašnjenja kao tehnike samoobrane – nema ‘standardnog dobrog ili lošeg’ načina za objašnjenje, ali objašnjenja mogu imati više ili manje pomoći u pravoj borbi.

• Kumite (borba)
Kumite (doslovno na japanskom znači “susret ruku”) jedan je od tri dijela karatea. Druga dva su kate i kihon.
Borba može biti ograničena mnogim pravilima ili može biti slobodna. Danas postoje i sportske sparing borbe i samoobrana. Sportska borba je vid borbe u kojoj protivnici pokušavaju skupiti što više bodova. Ovisno o stilu ili treneru, bacanje ili borba na tlu mogu biti uključeni u borbu, uključujući udarce rukom ili nogom.

Povijest

Smatra se da počeci borilačkih vještina počinju s indijskim kraljevićem Bodhidharmom koji je šireći budizam došao iz Indije u Kinu, točnije u hram koji se zvao Shaolin i tamo meditirao. Vidjevši kako su budistički svećenici lošeg zdravlja smislio je određene vježbe za očuvanje zdravlja i taj sustav nazvao «18 načina lo-hama». Među tim vježbama su bile vježbe meditacije koje je nazvao «devetogodišnje gledanje zida» i vježbe samoobrane. Nakon što je hram Shaolin uništen svećenici koji su preživjeli su se raširili po Kini i tamo podučavali borilačke vještine. Tako su nastali razni stilovi. U to vrijeme na Okinawi kojom je vladao shogun Hanoshi iz dinastije Sho bilo je zabranjeno svako posjedovanje oružja osim osoba u neposrednoj vladarevoj službi. Pošto je Shangai dva puta bliži od Nare i Kyota, tadašnjih prijestolnica Japana, ljudi s Okinawe su odlazili u Kinu i tamo trenirali borilačke vještine. Povratkom na Okinawu prenosili su svoje znanje na druge i tako je nastala vještina borbe koja se zvala Te što na japansko znači ruka. Vremenom se formiraju Te iz Nahe (Naha-te), Te iz Shurija (Shuri-te) i manje popularan Te iz Tomare(Tomari-te).

Naha-te: defanzivnog je karaktera, kružnih kretnji s tehnikama hvatova i bacanja i podjeća na kineske stilove borilačkih vještina.

Shuri-te: Ofenzivnog je karaktera, pravocrtnih je pokreta i direktnih tehnika, uključivao je borenje s nunchakom (mlat za žito), tonfa (ručica za okretanje mlinskog kamena) i kama (vrsta srpa).

Tomari-te: Uzima elemente oba prijašnja stila borenja.

Karate biva otkriven kada je jedan nepoznati vojni liječnik primjetio da su vojnici s Okinawe izuzetno fizički spremni, i kada se raspitao saznao je da oni treniraju borilačku vještinu zvanu Te. To se pročulo i do japanskog cara i on je pozvao okinavljanske majstore da je javno prikažu. Za demonstraciju je određen okinavljanin Gichin Funakoshi. On je cijeli svoj život posvetio popularizaciji karate vještine i prozvan je ocem modernog karatea. 1930. godine on je promijenio naziv vještene iz Te u Karate što na japanskom znači prazna ruka ili borba bez oružja. Nakon toga karate se proširio po čitavom svijetu.

Najrašireniji stilovi karatea su:
• Shotokan
• Uechi ryu
• Shito ryu
• Wado ryu
• Goju ryu
• Kyokushin
• Fudokan

Gichin Funakoshi (Shuri, Okinawa, 1868. – 1957.), ryukyuski karatist

Gichin Funakoshi je kao dijete bio slabašan i boležljiv. Otac njegovog najboljeg prijatelja bio je sin karate učitelja Yasutsune Azato-a. Kako bi poboljšao zdravlje i samopouzdanje Funakoshi je počeo vježbati zajedno sa učiteljem Azatom. Vježbao je u tajnosti jer je vlada Okinawe zabranila vježbanje karatea. Također je vježbao pod nadzorom učitelja Anko Itosu-a koji je kasnije postao prvi učitelj koji je karate vježbao javno. Vremenom su zakoni promijenjeni. Ministarstvo obrazovanja je 1902. godine organiziralo demonstraciju borilačkih vještina. Funakoshi je pojednostavio izvođenje kata kako bi bile jednostavnije za učenje. Karate je ušao u sistem tjelesnog obrazovanja javnih škola 1903.

Rokuro Yashiro, admiral japanske carske mornarice posjetio je 1912. Okinawu kako bi vidio Funakoshija. Kao rezultat karate je postao dio mornaričkog treninga. Pet godina kasnije Funakoshi je pozvan u Japan da demonstrira novu vještinu. Uskoro se vratio kući jer prikaz nije pobudio veće zanimanje. Japanski prijestolonasljednik posjetio je Okinawu 1912. godine. U dvorcu Shuri održana je demonstracija karatea. Prijestolonasljednik je bio oduševljen prikazom te je pozvao Funakoshija ponovno u Japan. Bila je to prekretnica. Umjetnost borbe golih ruku pobudila je veliko zanimanje. Shotokan dojo (klub) formiran je 1935. godine. Naziv je dobijen prema nadimku Funakoshija koji je također bio i pjesnik. Nadimak Shoto znači “ljuljanje borova”, a kan znači “škola”. Godine 1935. Funakoshi je napisao knjigu Karate-do Kyohan u kojoj je promijenio značenje simbola T’ang u kara “prazno” te dodao nastavak do što znači “put”. Oslobađanje od misli – puna koncentracija je duševno stanovište karatea. Funakoshi je umro 1957. godine.